SENTENCA: DUŽNOST JAVNIH VLASTI JE DA USPOSTAVE JASNE KRITERIJUME ZA ODREĐIVANJE KOME ĆE SE ISPLAĆIVATI POSMRTNINA U SLUČAJU SMRTI KORISNIKA PENZIJA, BEZ DOVOĐENJA BILO KOJE GRUPE U NERAVNOPRAVAN POLOŽAJ, ZBOG ČEGA NE POSTOJI RAZUMNO I OBJEKTIVNO OPRAVDANJE ZA RAZLIČIT TRETMAN U NASLIJEDNIKA-ČLANOVA UŽE PORODICE KORISNIKA PENZIJA PO OSNOVU PREBIVALIŠTA UMRLOG KORISNIKA PENZIJE.
Predmet: U-5/24
Činjenično stanje:
Kantonalni sud u Sarajevu podnio je Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 147. stav 1. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službene novine Federacije BiH", br. 13/18, 93/19 - Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, 90/21, 19/22, 42/23 - Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 43/24, i "Službene novine Federacije BiH", br. 47/24 i 19/25), i člana 2. stav 3. Pravilnika o naknadi pogrebnih troškova u slučaju smrti korisnika penzije ("Službene novine Federacije BiH" br. 47/18), tražeći da se ispita da li su navedene odredbe u skladu sa odredbama člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 12. uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima.
Kantonalni sud u Sarajevu je u predmetima br. 09 0 U 040176 21 U i 09 0 U 041936 22 uvažio podnesene tužbe protiv konačnih rješenja tuženog Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, poništavajući osporene odluke tuženog i predmet vraćajući prvostepenom organu na ponovno odlučivanje, cijeneći da prebivalište ne može biti osnov za "povlašten položaj" i da je došlo do kršenja odredaba o nediskriminaciji iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine.
Upravni postupak koji je prethodio upravnim sporovima vodio se po zahtjevu tužiteljice
za naknadu pogrebnih troškova, koji zahtjev je od strane tuženog odbijen kao neosnovan iz razloga što umrli korisnik penzije nije imao prebivalište na području Federacije ili Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine, što je po spornim zakonskim odredbama uslov za priznavanje prava na te troškove.
Odluka Ustavnog suda od 30. maja 2024. godine:
“ ... utvrđuje se da član 147. stav 1. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službene novine Federacije BiH“ br. 13/18, 93/19 – odluka USFBiH, 94/20 – rješenje USFBiH, 90/21, 19/22 i 42/23 – odluka USFBiH) u dijelu u kojem je propisano „sa prebivalištem u Federaciji ili Distriktu Brčko Bosne i Hercegovine“ te član 2. stav 3. Pravilnika o naknadi pogrebnih troškova u slučaju smrti korisnika penzije („Službene novine Federacije BiH“ br. 47/18 i 48/22) nisu u skladu sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. U skladu sa članom 61. stav (2) Pravila Ustavnog suda, ukidaju se:- član 147. stav 1. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službene novine Federacije BiH“ br. 13/18, 93/19 odluka USFBiH, 94/20 – rješenje USFBiH, 90/21, 19/22 i 42/23 odluka USFBiH) u dijelu u kojem je propisano „sa prebivalištem u Federaciji ili Distriktu Brčko Bosne i Hercegovine“ i član 2. stav 3. Pravilnika o naknadi pogrebnih troškova u slučaju smrti korisnika penzije („Službene novine Federacije BiH“ br. 47/18 i 48/22).
U skladu sa članom 61. stav (3) Pravila Ustavnog suda, član 147. stav 1. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službene novine Federacije BiH“ br. 13/18, 93/19 – odluka USFBiH, 94/20 – rješenje USFBiH, 90/21, 19/22 i 42/23 – odluka USFBiH) u dijelu u kojem je propisano „sa prebivalištem u Federaciji ili Distriktu Brčko Bosne i Hercegovine“ te član 2. stav 3. Pravilnika o naknadi pogrebnih troškova u slučaju smrti korisnika penzije („Službene novine Federacije BiH“ br. 47/18 i 48/22) prestaju važiti narednog dana od dana objavljivanja odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ ...
Iz obrazloženja:
“38. Na kraju, Ustavni sud treba da odgovori na pitanje da li se uspostavlja pravična ravnoteža između javnog interesa i zaštite prava pojedinaca, odnosno u konkretnom slučaju nasljednika ili članova uže porodice preminulih korisnika penzije koji su u trenutku smrti imali prebivalište u Republici Srpskoj. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da odredbe kojima su javne vlasti nastojale propisati prebivalište kao ograničavajući uvjet za ostvarivanje prava na naknadu pogrebnih troškova ipak ne zadovoljavaju princip proporcionalnosti. Naime, Ustavni sud zapaža da i pored nesporne činjenice da postoji velik broj srazmjernih penzija, izgledne su situacije u kojima postoje korisnici penzija koji su svoje pravo na penziju u cijelosti ostvarili kod Zavoda, a njihovo posljednje prebivalište je u Republici Srpskoj. U takvim pravnim i faktičkim situacijama njihovi nasljednici odnosno članovi uže porodice neće biti u mogućnosti da ostvare pravo na tu naknadu pod jednakim uvjetima kao i članovi uže porodice preminulih korisnika koji su imali posljednje prebivalište u Federaciji BiH odnosno u Brčko distriktu BiH. Naročito je moguće da zbog takvog svog statusa to pravo neće biti u mogućnosti da ostvare ni u Republici Srpskoj jer nisu bili korisnici penzije. Takva lica, odnosno njihovi nasljednici će, isključivo zbog svog prebivališta, biti dovedena u neravnopravan položaj iako je vidljivo da se ostvarivanje prava na naknadu pogrebnih troškova primarno vezuje za status korisnika penzije. U tom pogledu, Ustavni sud zapaža da osporene odredbe člana 147. stav 1. Zakona o PIO-u i člana 2. stav 3. Pravilnika mogu proizvesti posljedice na ostvarivanje prava za lica koja se nalaze van kategorije korisnika srazmjerne penzije zbog kojih su te odredbe ustanovljene. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je dužnost javnih vlasti da uspostave jasne kriterije za određivanje kome će se isplaćivati ta naknada, bez dovođenja bilo koje grupe u neravnopravan položaj. Prema tome, Ustavni sud smatra da ne postoji razumno i objektivno opravdanje za različit tretman u konkretnom slučaju, odnosno da nije postignut razuman odnos proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti. 39. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da osporene odredbe člana 147. stav 1. Zakona o PIO-u i člana 2. stav 3. Pravilnika nisu u skladu s pravom na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je potrebno osporene odredbe ukinuti u smislu člana 61. st. (2) i (3) Pravila.”